Hrvatske vode

 

Povijest

Osnivanje i početak djelovanja Hrvatskih voda, odnosno vodnog gospodarstva u Hrvatskoj, povezano je s povijesnim razdobljima organiziranog vodnog  gospodarstva u  Hrvatskoj  i stvaranje ključnih nacionalnih institucija. Osnivanje tadašnjih  zadruga bio je temelj za  uređenje  pravnog statusa i održivog  vodnog  sustava.

Hrvatske vode su institucija s 140 godišnjim iskustvom i tradicijom u vodnom gospodarstvu te ovo dugogodišnje iskustvo i tradiciju dijelimo na  povijesna razdoblja koja su raspoređena  u četiri povijesne cjeline koje su međusobno ovisne, odnosno povezane.

Prvo povijesno razdoblje odnosi se na razdoblje od sredine XIX stoljeća pa do kraja 1918. godine

Do 1850. godine pojedina pitanja iz područja vodnog gospodarstva (npr. građenje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, obrana od poplava, zaštita vodnih građevina) su parcijalno uređena.

Do 1867. zakoni su jedinstveni za cijelo područje Carevine Austrije, a od 1867. donose se za svaki od dvaju dijelova Monarhije.

1873. godine Zemaljski sabor tadašnje Krunovine Dalmacije donio je Zakon o vodnom pravu, a za sve što nije bilo uređeno tim Zakonom primjenjivao se austrijski Državni zakon o vodnom pravu.

1854. godine osnovano je Nasipsko društvo u Dardi – osnovano je radi izvođenja regulacijskih i drugih radova za zaštitu od štetnog djelovanja voda rijeke Drave.

Nakon donošenja Zakonskog članka XXIII iz 1885. usklađuje svoje poslovanje i nastavlja djelovati pod nazivom Daszony-Dardai .

1864. godine u Bujama, na području Krunovine Istre, Gorice i Gradiške, osnovano je društvo za regulaciju Mirne pod nazivom Consortio idraulice per la bonificatione della valle inferiore del Quieto.

7. rujna 1876. godine u Osijeku (tadašnja Kraljevina Hrvatske i Slavonije u sastavu Austro-Ugarske Monarhije) osnovano je Društvo za regulaciju rijeke Vuke s biskupom Strossmayerom na čelu, koje se nakon donošenja Zakona o vodnom pravu 1891. organiziralo kao Zadruga za regulaciju rijeke Vuke.

U Baranji je 1876. godine osnovana i Vodna zadruga Karašice i Budžaka sa sjedištem u Batini.

1891. godine Hrvatski sabor kao najviše zakonodavno tijelo tadašnje Kraljevine Hrvatske i Slavonije donio je Zakon o vodnom pravu koji je cjelovito uredio područje voda, od pravnoga statusa do održavanja vodnog sustava. Po sadržaju i načinu normiranja taj je zakon bio sličan vodnom zakonodavstvu tada najrazvijenijih europskih država

Nakon donošenja Zakona o vodnom pravu 1891. poduzete su i potrebne organizacijske mjere:

1896. godine Zemaljska vlada osniva Građevnu upravu za uređenje Save na području Zagreba, a

1901. godine osniva se Odsjek za vodogradnju pri Zemaljskoj vladi.

1896. godine u Donjem Miholjcu je osnovana Zadruga za regulaciju Karašice i Vučice.

Drugo povijesno razdoblje odnosi se  na razdoblje od 1. prosinca 1918. do svibnja 1945. godine

U kojem je također zakonskim propisima zadan okvir pravnog uređenje i organizacijska struktura u vodnom gospodarstvu Hrvatske,  pa su tako niže navedene važne godine u donošenju zakonskih regulativa koje se odnose na vodno gospodarstvo Republike Hrvatske:

1931. godine donesen je Zakon o iskorištavanju vodnih snaga kojim se pravno uređuje samo stjecanje prava iskorištavanja vodnih snaga na javnim vodama preko povlastica (koncesija) što ih dodjeljuju državni organi.

Godine 1938. Vlada je donijela Uredbu o melioracionom fondu u kojoj su propisane samo odredbe o osiguravanju sredstava za financiranje uređenja vodotoka, obrane od poplava, odvodnjavanja i građenja objekata za vodoopskrbu. U svim ostalim pitanjima primjenjuje se Zakon o vodnom pravu iz 1891. godine. Početkom  1941. godine djelovalo je ukupno 13 zadruga: Biđ-Bosutska vodna zadruga iz Vinkovaca (237.900 ha), Vodna zadruga za regulaciju Karašice i Vučice iz Donjeg Miholjca (105.900 ha), Vodna zadruga za regulaciju rijeke Vuke iz Osijeka (93.480 ha) Vodna zadruga Crnac-polje iz Nove Gradiške (27.620 ha), Vodna zadruga Jelas-polje iz Slavonskog Broda (20.750 ha), Vodna zadruga Cetina iz Sinja (2.670 ha), Vodna zadruga za odvodnju Karašice i Budžaka iz Batine (1.650 ha), Vodna zadruga Aljmaš-Podravlje (2.240 ha), Vodna zadruga Vrgorsko jezero iz Vrgorca (3.000 ha), Vodna zadruga Sisak Stari iz Siska (613 ha), Vodna zadruga Krke iz Knina (574 ha) i Vodna zadruga Domačaj-Lug kraj Belog Manastira (440 ha).

Vodne zadruge iz Vinkovaca, Osijeka, Donjeg Miholjca, Darde, Batine i Siska imale su vlastite tehničke službe, a za ostale zadruge su takve poslove obavljali tehnički odjeljci pri kotarskim oblastima.

Zadrugari su bili obvezni na doprinos u naturi, vlastitim radom i prijevozom, a bili su obvezni i održavati čitav sustav.

U istom razdoblju u Istri, koja je bila u sastavu Italije, djeluju dvije vodne zadruge:

Vodna zadruga za uređenje Mirne sa sjedištem u Motovunu, osnovana 1920. godine i Vodna zadruga za uređenje sliva Raše, osnovana je 1924. godine.

Treće povijesno razdoblje od 1945. godine do 1990. godine

U svibnju 1945. na području tadašnje NR Hrvatske zatečene su četiri vodne zadruge: Vodna zadruga za regulaciju Vuke u Osijeku,  Biđ-Bosutska vodna zadruga u Vinkovcima, Vodna zadruga Jelas u Slavonskom Brodu i Vodna zadruga Crnac u Novoj Gradiški.

Na području Baranje, koja je do konačnog utvrđenja republičkih granica bila u sastavu AP Vojvodine, djelovale su: Vodna zadruga u Dardi  i Vodna zadruga u Batini.

U Zagrebu je 1947. osnovana Glavna uprava za melioracije i regulacije, a sve vodne zadruge pretvorene su u vodne uprave pod nadzorom Glavne uprave. Istodobno se osnivaju i Sekcije za vode u Zagrebu, Rijeci, Varaždinu, te Uprava za melioracije u Splitu. Ali već u veljači 1949. ukidaju se i vodne uprave i sekcije, a sve radove obrane od poplava i održavanja vodnih građevina obavljaju državna građevinska poduzeća osnovana za obavljanje hidrotehničkih radova.

U veljači 1948. osniva se Direkcija za izgradnju plovnog kanala Zagreb-Podsused, koja se u travnju 1949. uključuje u poduzeće Hidrotehna.  U veljači 1949. osniva se i Poduzeće Lonjsko polje za izvođenje melioracijskih radova na Lonjskom polju. U svibnju 1949. osniva se Komitet za vodoprivredu Vlade NR Hrvatske, u kojega se sastavu organiziraju Vodoprivredni odjeljci u Zagrebu, Sisku, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Osijeku, Rijeci i Splitu.

1952. godine donesena je Opća uredba o vodnim zajednicama, koju je donijela Savezna vlada i primjenjivala se na području cijele Jugoslavije. Do donošenja te Uredbe i kasnijih zakona, pravnu prazninu u području vodnoga gospodarstva pokrivala je primjena propisa iz prijašnjeg razdoblja, osobito primjena Zakona o vodnom pravu iz 1891. Ti su propisi primjenjivani kao pravna pravila (bez citiranja u izrekama akata) pod uvjetom da nisu u neskladu s novim ustavom ni s političkim sustavom.

Tijekom  1952. godine osniva se pet vodnih zajednica: Biđ-Bosutska vodna zajednica , Baranjska vodna zajednica, Vodna zajednica Vuka,Vodna zajednica Virovitička Podravina i Vodna zajednica Krapina. Vodne zajednice osnivaju se radi obrane od štetnog djelovanja i zajedničke uporabe voda. Osnivaju ih korisnici-interesenti za područje jednog ili više slivova ili dijelova sliva. Korisnici fizičke osobe (poljoprivrednici) i pravne osobe (poduzeća) plaćaju vodni doprinos iz kojeg se financiraju radovi. Vlada je također ovlaštena na osnivanje vodnih zajednica, ako to „iziskuje opći interes“.

U Zagrebu je 1961. godine osnovana Direkcija za regulacione i melioracione radove u slivu rijeke Save (Direkcija za Savu). Direkciji su 1. srpnja 1962. godine pripojeni vodoprivredni odjeljci iz Zagreba, Siska i Slavonskog Broda. Osnivanjem Direkcije prestaje postojati Poduzeće u izgradnji Lonjsko polje.

Vlada 1962. osniva četiri opće vodne zajednice, za svako od vodnih područja po jednu. Tako potkraj 1965. godine u Hrvatskoj djeluju Opće vodne zajednice: Opća vodna zajednica za savski sliv u Zagrebu, Opća vodna zajednica za dravski sliv u Osijeku, Opća vodna zajednica za istarsko-primorske slivove u Rijeci i Opća vodna zajednica za dalmatinske slivove u Splitu.  Vodne zajednice na vodnom području sliva Save su: Biđ-Bosut (Vinkovci), Jelas-polje (Slavonski Brod),Crnac-polje (Nova Gradiška) ,Jasenovačka Posavina (Jasenovac) ,Ilova-Pakra (Daruvar) ,Česma-Glogovnica (Bjelovar), Gornja Lonja (Dugo Selo), Strug (Novska), Srednje-savska (Sisak),Odra-Lomnica (Velika Gorica) ,Kupa-Kupčina (Karlovac) , Remetinec (Zagreb) , Zaprešić i Krapina.

Na vodnom području slivova Drave i Dunava: Baranjska (Darda),Vuka (Osijek),Karašica-Vučica (Donji Miholjac), Virovitička Podravina (Virovitica), Đurđevačka Podravina (Đurđevac),Plitvica-Bednja (Varaždin) i Međimurje (Čakovec).

Na slivnom području primorsko-istarskih slivova: Sinjsko polje (Sinj),Imotski  i Vrgorsko jezero (Vrgorac).

1965. godine donesen je Zakona o vodnom pravu - prvi cjelovit zakon kojim se pravno uređuje područje voda i vodnoga gospodarstva nakon iz 1891. godine, iste godine donesen je Zakon o vodama SR Hrvatske, kojim se utvrđuje podjela Republike na četiri vodna područja.

1967. godine donesena je Odluka o utvrđivanju vodnih područja. Za svako vodno područje osniva se opće vodoprivredno poduzeće, koje je odgovorno za održavanje jedinstvenog režima voda i organizator je svih radova građenja i održavanja vodnih sustava, obrane od poplava i drugih radova vodnog gospodarstva što se financiraju sredstvima na republičkoj razini. Opća vodoprivredna poduzeća pravni su sljednici općih vodnih zajednica. Opće vodoprivredno poduzeće za vodno područje sliva Save preuzima prava i obveze Direkcije za Savu.

Vodne zadruge pretvaraju se u vodne zajednice , koje dobivaju status poduzeća i osnivaju se za pojedina melioracijska područja.

Zakonom o vodama iz 1974. godine osnivaju se samoupravne vodoprivredne interesne zajednice (SVIZ) koje su nositelji poslova planiranja i financiranja u vodnom gospodarstvu. Opća vodoprivredna poduzeća pretvaraju se u operativne i izvođačke organizacije, a vodne zajednice (nakon izdvajanja poslova SVIZ-ova) organiziraju se kao vodoprivredna poduzeća za pojedine slivove pa se tako u Hrvatskoj  organiziraju četiri SVIZ-a za vodno područja (u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu) ta četiri SVIZ-a udružuju se u Republičku vodoprivrednu interesnu zajednicu. Samoupravnim sporazumijevanjem općine osnivaju 23 SVIZ-a za slivna područja.

Kao operativne organizacije vodnoga gospodarstva djeluju četiri opća vodoprivredna poduzeća za slivna područja nastale od bivših vodnih zajednica.

1. siječnja 1980. godine formiran je SOUR Vodoprivreda Hrvatske radi obavljanja poslova od zajedničkog interesa za sve vodoprivredne radne organizacije.

 Novim se Zakonom o vodama iz 1984. ponovno unose izmjene u organiziranju vodnoga gospodarstva: radne organizacije mogu se organizirati samo na razini vodnih područja (obavljaju operativne poslove i za vodna i za slivna područja). Naziv općeg vodoprivrednog poduzeća mijenja se u naziv ″Vodoprivredna radna organizacija za vodno područje…″ Operativne poslove na slivnim područjima obavljaju OOUR-i nastali od prijašnjih vodoprivrednih radnih organizacija za slivna područja, propisana je i obveza utvrđivanja slivnih područja i osnivanja SVIZ-ova za slivna područja i na (manjem) dijelu područja Republike na kojem to nije bilo do tada učinjeno. Djeluju samo četiri opća vodoprivredna poduzeća, koja su udružena u SOUR-u Vodoprivreda Hrvatske, a  na preostalom dijelu vodnog područja primorsko-istarskih slivova utvrđuje se slivno područje i osniva SVIZ za primorsko-goransko-otočke slivove u Rijeci. Na vodnom području dalmatinskih slivova utvrđuju se slivna područja i formiraju SVIZ-ovi sa sjedištima u Dubrovniku, Metkoviću i Imotskom.

Četvrto povijesno razdoblje od 1991. do 2009. godine

Radikalne promjene u organiziranju vodnoga gospodarstva nastaju na osnovi Zakona o vodama (Narodne novine broj 53/1990.), koji se počeo primjenjivati 1. siječnja 1991. Zakon je donijet prvenstveno radi ukidanja sustava samoupravnog interesnog organiziranja i OUR-skog načina organiziranja vodoprivrednih poduzeća.

  • Ukidaju se i prestaju djelovati sve samoupravne vodoprivredne interesne zajednice, a njihova prava, obveze i sredstva preuzimaju javna vodoprivredna poduzeća (JVP).
  • Na državnoj razini organizira se JVP Hrvatska vodoprivreda, koje preuzima prava, obveze i sredstva SVIZ-ova za vodna područja, republičke vodoprivredne interesne zajednice i svih četiriju vodoprivrednih radnih organizacija za vodna područja. JVP Hrvatska vodoprivreda obavlja poslove ukinutih SVIZ-ova, poslove vodnoga gospodarstva što se financiraju sredstvima ostvarenim na državnoj razini, te izvršava zakonom povjerene javne ovlasti u upravljanju vodama.
  •  Za obavljanje vodnogospodarskih poslova na slivnim područjima organiziraju se JVP za slivna područja, koja nastaju izdvajanjem operativnih područnih OOUR-a iz vodoprivrednih radnih organizacija za vodna područja. JVP za slivna područja preuzimaju i prava, obveze i sredstva SVIZ-ova za slivna područja.
  • Slivna područja koja su utvrđivale općine samoupravnim sporazumijevanjem, sada određuje Vlada Republike Hrvatske. Sada, u skladu s novim Zakonom, na državnoj razini djeluje JVP Hrvatska vodoprivreda, u kojem se organiziraju jedinice za operativno upravljanje vodama na svakom od četiriju vodnih područja sa sjedištima u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.

Na vodnom području sliva Save organizira se trinaest JVP za slivna područja sa sjedištima u Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Novoj Gradiški, Požegi, Novskoj, Kutini, Bjelovaru, Daruvaru. Dugom Selu, Sisku, Zagrebu, Karlovcu i Zagrebu (Kupljenovo).

Na vodnom području slivova Drave i Dunava organizira se sedam JVP za slivna područja sa sjedištima u Osijeku, Dardi, Donjem Miholjcu, Đurđevcu, Varaždinu i Čakovcu.

Na vodnom području primorsko-istarskih slivova osnivaju se dva JVP za slivna područja sa sjedištima u Rijeci i Labinu.

Na vodnom području dalmatinskih slivova osniva se šest  JVP za slivna područja sa sjedištima u Splitu, Sinju, Vrgorcu, Imotskom, Opuzenu i Dubrovniku. U tijeku 1991. godine osnivaju se i JVP za slivna područja u Zadru i Šibeniku. Ta dva poduzeća kao i JVP iz Dubrovnika obavljaju samo poslove prikupljanja sredstava, planiranja i organiziranja izvršavanja planova, a ne i izvođenja vodnogospodarskih radova, koje na njihovim slivnim područjima obavlja JVP za slivno područje iz Splita.

Zakonom o vodama (Narodne novine broj 107/1995.), koji je stupio na snagu u siječnju 1996., usklađuje se vodno zakonodavstvo s Ustavom Republike Hrvatske. U novom Zakonu vode se pravno statuiraju kao opće dobro na kojem nitko nema pravo vlasništva, površinske vode definiraju kao državne vode i lokalne vode, što je od značenja sa stajališta upravljanja vodama, uvode se instituti opće uporabe voda i vodnog dobra, definira inundacijski pojas, određuje da se pravo iskorištavanja voda stječe na osnovi koncesija i unosi niz drugih izmjena prema dotadašnjem Zakonu o vodama. Financiranje se uređuje posebnim Zakonom o financiranju vodnoga gospodarstva (Narodne novine broj 107/1995.), polazeći od stajališta da na državnoj razini još nije cjelovito sustavno riješeno financiranje javnih potreba iz izvora parafiskalne prirode.

Novim se Zakonom radikalno mijenjaju ustrojstvo i način organiziranja pravnih osoba što obavljaju poslove upravljanja vodama. Organizacijski se potpuno razdvajaju poslovi upravljanja vodama od djelatnosti građenja, tehničkog i gospodarskog održavanja vodnih građevina i drugih sličnih poslova neposrednog izvođenja tehničkih radova.

Hrvatske vode  su pravna osoba koja se osniva Zakonom o vodama radi obavljanja poslova upravljanja vodama. One su pravna osoba posebne vrste (sui generis), nisu trgovačko društvo, ni ustanova, ni državno tijelo. Takve specifične organizacije postoje i u drugim zemljama kao agencije za vode, agencije slivova i sl. (Francuska, Španjolska, Velika Britanija, Nizozemska). U djelokrugu su Hrvatskih voda svi poslovi upravljanja vodama na državnoj razini i na razinama slivnih područja: od pripreme koncepcijskih rješenja, planiranja, prikupljanja sredstava i financiranja radova pa do organiziranja neposrednog izvođenja radova, organiziranje obrane od poplava i drugih oblika zaštite od štetnog djelovanja voda i obavljanja određenih poslova u vezi s organizacijom i kontrolom iskorištavanja i zaštite voda. Hrvatske vode upravljaju vodnim dobrom i vodnim građevinama i imaju javne ovlasti u okviru kojih izdaju vodopravne i druge akte, zaključuju ugovore o koncesijama i o iskorištavanju javnog vodnog dobra, i dr. 

Za poslove operativnog upravljanja vodama u Hrvatskim vodama ustrojeni su vodnogospodarski odjeli na svakom od četriju vodnih područja, te za slivno područje grada Zagreba. Za neposredno obavljanje poslova u vezi s organiziranjem izvođenja radova i s prikupljanjem sredstava, te za stručnu pomoć i suradnju s jedinicam lokalne samouprave na svakom slivnom području organizirana je ispostava Hrvatskih voda.

Javna vodoprivredna poduzeća za slivna područja bila su dužna u roku određenom Zakonom o vodama organizirati se kao društva kapitala u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Iznimka su JVP iz Dubrovnika, Šibenika i Zadra koja su obavljala samo poslove planiranja i prikupljanja sredstava na slivnim područjima i nisu bila neposredni izvođači radova. Ta su poduzeća prestala djelovati, a njihove djelatnike, sredstva, te prava i obveze preuzele su Hrvatske vode. Iz djelokruga javnih vodoprivrednih poduzeća za slivna područja izdvojeni su svi poslovi upravljanja vodama na slivnim područjima koje sada obavljaju Hrvatske vode, a ostali su im poslovi izvođenja vodnogospodarskih radova (građenje i održavanje vodnih građevina). Da bi se ta poduzeća mogla registrirati za obavljanje izvođačkih vodnogospodarskih poslova, moraju ispunjavati uvjete propisane Pravilnikom o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje obavljaju poslove osobito značajne za upravljanje vodama (Narodne novine broj 34/1996.) što ga je donio ravnatelj Državne uprave za vode u skladu s ovlasti iz Zakona o vodama. Ti su uvjeti: primjeren broj stručnih djelatnika, opremljenost specifičnim sredstvima rada, iskustvo u obavljanju poslova, te obveza kontinuiranog obavljanja specifičnih poslova među kojima su obrana od poplava i vodočuvarska služba.

Sva javna vodoprivredna poduzeća za slivna područja organizirala su se kao trgovačka društva.

Tom reorganizacijom završeno je stoljeće i pol dugo razdoblje specifičnih organizacija vodnoga gospodarstva na lokalnim razinama, od vodnih zadruga, vodnih zajednica pa do javnih vodoprivrednih poduzeća za slivna područja. Nove organizacije društava kapitala što djeluju na pojedinim slivnim područjima imaju iskustvo, znanje, opremu i stečen sustav rada na vodnogospodarskim poslovima. Sada te poslove obavljaju na osnovi višegodišnjeg ugovora, ali nemaju monopol na njihovo obavljanje, što iziskuje potrebu osobite odgovornosti u obavljanju poslova.

Preustrojem sustava središnjih tijela državne uprave u prosincu 2003. godine ukinuta je Državna uprava za vode i priključena je tada osnovanom Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, a uslijed potrebe za usklađenjem vodnoga zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije i potrebe za osiguranjem stabilnih izvora financiranja vodnog gospodarstva donešene su krajem 2005. godine Izmjene i dopune Zakona o vodama i Izmjene i dopune Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine“, br. 150/05).

Kako bi se osigurala efikasnost sustava za realizaciju novih zadaća vezanih uz pristupni proces Europskoj uniji i realizaciju nacionalnog projekta navodnjavanja, u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva su 2006. godine osnovane dvije uprave koje se bave upravljanjem vodama - Uprava gospodarenja vodama i Uprava vodne politike i međunarodnih projekata. U Direkciji Hrvatskih voda osnovane su posebne ustrojbene jedinice za potrebe pripreme i provedbe projekata Jadran i Unutarnje vode sufinanciranih sredstvima Svjetske banke, za pripremu i provedbu Nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama, te za pripremu i provedbu projekata sufinanciranih sredstvima Europske unije.

Novim preustrojem sustava središnjih tijela državne uprave u siječnju 2008. godine, Uprava gospodarenja vodama i Uprava vodne politike i međunarodnih projekata priključene su tada osnovanom Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

U ljeto 2008. godine donešena je Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, br. 91/08), temeljni strateški dokument vodnoga gospodarstva kojim su definirani legislativni, organizacijski, financijski, tehnički, znanstvenoistraživački i informatički okviri njegova djelovanja u sadašnjim društveno-gospodarskim okolnostima pristupnog procesa Republike Hrvatske Europskoj uniji, te u budućim okolnostima punopravnog članstva.

Peto povijesno razdoblje odnosi se na razdoblje nakon 2009. godine

Donesen je novi Zakon o vodama i Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/2009), te njihovih pedesetak podzakonskih akata, te je  time zaokružen pravni okvir za upravljanje vodama te usklađen s pravnom stečevinom Europske unije.

Za upravljanje riječnim slivovima na državnom području Republike Hrvatske utvrđuju se vodna područja (njih 34): vodno područje rijeke Dunav i jadransko vodno područje, na vodnom području rijeke Dunav utvrđuju se podslivovi: područje podsliva rijeke Save i područje podsliva rijeka Drave i Dunava.

Područje maloga sliva je osnovna teritorijalna jedinica za obavljanje operativnih poslova u upravljanju vodama: Područje malog sliva „Plitvica - Bednja“ , Područje malog sliva „Trnava“ , Područje malog sliva „Bistra“, Područje malog sliva „Županijski kanal“ , Područje malog sliva „Karašica - Vučica“ , Područje malog sliva „Baranja“ , Područje malog sliva „Vuka“ , Područje malog sliva „Zagrebačko prisavlje“, Područje malog sliva „Krapina - Sutla“, Područje malog sliva „Zelina - Lonja“,  Područje malog sliva „Kupa“, Područje malog sliva „Banovina“, Područje malog sliva „Lonja - Trebež“ , Područje malog sliva „Česma - Glogovnica“, Područje malog sliva „Ilova - Pakra“, Područje malog sliva „Subocka – Strug“, Područje malog sliva „Šumetlica - Crnac“, Područje malog sliva „Orljava - Londža“ , Područje malog sliva „Brodska posavina“, Područje malog sliva „Biđ - Bosut“, Područje malog sliva „Mirna - Dragonja“, Područje malog sliva „Raša - Boljunčica“, Područje malog sliva „Kvarnersko primorje i otoci“, Područje malog sliva „Gorski kotar“, Područje malog sliva „Podvelebitsko primorje i otoci“, Područje malog sliva „Lika“, Područje malog sliva „Zrmanja - Zadarsko primorje“, Područje malog sliva „Krka - Šibensko primorje“, Područje malog sliva „Cetina“, Područje malog sliva „Srednje dalmatinsko primorje i otoci“, Područje malog sliva „Vrljika“, Područje malog sliva „Matica“, Područje malog sliva „Neretva - Korčula“ i  Područje malog sliva „Dubrovačko primorje“.

Sektor čini više susjednih područja malih slivova za koje se zbog povezanosti vodne problematike, osigurava jedinstveno upravljanje vodama, a osobito provedba obrane od poplava: Mura i gornja Drava,  Dunav i donja Drava, Gornja Sava,  Srednja i donja Sava, Slivovi sjevernog Jadrana i  Slivovi južnog Jadrana.

Branjeno područje je temeljna teritorijalna jedinica za obranu od poplava (u pravilu područje maloga sliva, a iznimno više malih slivova ili njihovih dijelova koji zbog svojih zajedničkih značajki vodnoga režima čine optimalno područje za učinkovitu obranu od poplava).

Hrvatske vode su organizirane po teritorijalnom i funkcionalnom principu. Teritorijalni princip je ostvaren sa šest vodnogospodarskih odjela: Vodnogospodarski odjel za gornju Savu sa sjedištem u Zagrebu, Vodnogospodarski odjel za srednju i donju Savu sa sjedištem u Zagrebu, Vodnogospodarski odjel za Muru i gornju Dravu sa sjedištem u Varaždinu, Vodnogospodarski odjel za Dunav i donju Dravu sa sjedištem u Osijeku, Vodnogospodarski odjel za slivove sjevernog Jadrana sa sjedištem u Rijeci  i Vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana sa sjedištem u Splitu.

Vodno gospodarstvo u Hrvatskoj,  tijekom svoje 138 godišnje djelatnosti neprekidno je bilo u službi razvoja nacionalnih interesa i gospodarenja vodama čime je opravdalo i svrhu utemeljenja kakvo danas poznajemo.

StatutStatutRadovi na regulacijama i obrani od poplavaLađa izrađena za prevoz kamena po Savi 1926. god. - Foto Franjo AbramovićIzrada nasipa u selu Bok na Savi 1927. god. - Foto Franjo AbramovićPoložajni nacrt Save kod OrubiceUređenje kosina obale kod Mičevca ispod Zagreba 1927. god. - Foto Franjo AbramovićIzrada fašina za ugradnju u obalu Save 1927. god. - Foto Franjo AbramovićIzgradnja savskog nasipa oko Mičevca 1927. god. - Foto Franjo AbramovićUgradnja fašinskog pokrova u Tišini Lijevoj na Savi 1928. god. - Foto Franjo AbramovićIzrada betonskih kocki za kosine Save oko Zagreba 1928. g.-  Foto Franjo AbramovićSplavi na Savi sa dopremom drvene građe do Zagreba  1930. god.Obilazak radova na regulaciji Save oko Zagreba inženjera Projekta 1952. godineGradnje nasipa uz Kraopinu  kordama 1954. godinePotapanje cijevovoda StobrečJosip Juraj StrossmayerZakon o vodnom pravuZemljovid Zagreb