Na poziv učiteljica Senije Horvat i Ane Rimac, Hrvoje je 7. svibnja navratio u OŠ Otona Ivekovića do mališana drugih razreda, donoseći svoje priče iz barice. Već na samom ulasku u školu toplo su nas dočekale učiteljice i pedesetak mališana drugih razreda, osmjehujući se i pozdravljajući nas kao da se znamo nekoliko kornjačinih života. Početak je obećavao kako će susret biti aktivan i ugodan u što su nas kasnije uvjerile pametne i pristojne glavice. Neki od mališana prepoznali su Hrvoja jer imali su priliku vidjeti slikovnice Hrvatskih voda u vrtiću. Ipak, većina je jedva čekala upoznati Hrvoja, maskotu Hrvatskih voda, koji se razlikuje od ostalih kornjača svojim izgledom, nastanom i zadatkom. Pomno su pratili tijek avanture o onečišćenju voda, držeći stalno u zraku ručice kako bi odgovarali na pitanja predavača. Broj 112 glasno su uzvikivali pokazujući da znaju njegovo značenje u hitnim slučajevima kada na mjesto događaja dolaze vatrogasci, policija ili hitna služba. Ali tko dolazi na mjesto onečišćenja voda? „Majstori!“, važno je uzviknuo dječak nudeći rješenje. 

Doznali su kako postoje posebne službe za sanaciju onečišćenja, a koje su zahvaljujući Hrvoju i prijateljima brzo uklonile crnu mrlju u njihovoj barici. Mišljenje kako ne onečišćuju vode svaki dan, brzo su promijenili nakon rasprave u kojoj su osvijestili činjenicu da svaki čovjek koristi čistu vodu za svakodnevne potrebe pri čemu vodu i prlja. Ipak, oni se razlikuju od „ljudi koji ne vole prirodu!“ pa namjerno onečišćuju vode, bacajući otpad ili prljave vode. Oni svi svoje vode šalju u kanalizaciju – podzemne tunele, inzistirao je jedan dječak, nevoljko prihvaćajući činjenicu da prlja vode svaki dan. Na sreću, priča s prljavom vodom ne završava u kanalizaciji, već na uređaju za pročišćavanje vode jer samo tako možemo očuvati vode u prirodi. „Moja baka živi blizu uređaja na Žitnjaku!", važno je rekla djevojčica nadajući se kako će joj baka pokazati zagrebački uređaj koji izgleda kao svemirski brod. Nekada nije bilo kanalizacije niti slavina s čistom vodom, pa su bake i djedovi skupljali kišnicu i koristili vodu iz bunara. Odmah su se neki prisjetili kako bunare i danas koriste neke bake za zalijevanje vrta, koji će biti još ljepši upotrebom kišnice. 

Znali su mališani i zašto je plastika opasna, kako se životinje mogu „ugušiti“ od nje i „zaglaviti“ u boci, pojasnili su kako nastaje mikro plastika, a posebno smo se iznenadili znanjem mališana da se plastika ne može razgraditi u prirodi jer ima „neke kemijske spojeve“. Neki su od plastike izradili i rakete i dokazali kako se plastika može reciklirati. Uz savjete o štednji vode, smanjenju upotrebe plastike i značenju vode za čovjeka, Hrvoje je od pametnih glavica doznao da čovjek ima oko 70 posto vode. Otkrili smo kako su svoje znanje o vodi obnovili na testu dan ranije, ali i doznali da su od Hrvoja još puno toga novoga naučili. 

Velikim pljeskom u dva „vala“, zahvalili su predavačima i Hrvoju koji je posebno izmamio osmjehe na njihova lica, pozdravljajući svakoga jednom „peticom“. Doznavši da postoji ukupno sedam slikovnica Hrvatskih voda, neke je zanimalo gdje se mogu kupiti slikovnice i Hrvoje. Ispratili su Hrvoja i predavače Hrvatskih voda riječima: „Sve mi se svidjelo! Hvala vam što ste došli. Hvala vam na poklonima!“ Sreću je pokazao i dječak koji je doznao da Hrvoje posjećuje i druge škole, što mu je bilo jako važno jer sljedeću školsku godinu prelazi u školu u Španskom. Hrvoja je svatko htio zagrliti, a niti predavačice nisu ostale bez zagrljaja. Vrlo zadovoljne učiteljice odmah su se predbilježile za sljedeću školsku godinu za novo druženje s Hrvojem i neku novu vodenu avanturu. Uz obećanje da ćemo se vidjeti opet, oduševljeni mališani fotografirali su se s Hrvojem ponosno držeći u rukama slikovnice i poklone.