- Odaberite područje
Na temelju članka 19. stavka 6. Uredbe o standardu kakvoće voda (Narodne novine, br. 73/13, 151/14 i 78/15) Hrvatske vode donose Metodologiju uzorkovanja, laboratorijskih analiza i određivanja omjera ekološke kakvoće bioloških elemenata kakvoće i ista se objavljuje na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo i Hrvatskih voda.
Metodologija uzorkovanja, laboratorijskih analiza i određivanja omjera ekološke kakvoće bioloških elemenata kakvoće donosi se za svaki biološki element kakvoće za sve tipove površinskih voda (rijeke, jezera, prijelazne vode i priobalne vode). Metodologija obuhvaća:
- čimbenike za tipizaciju površinskih voda, koji bitno određuju prirodna ekološka obilježja voda, te značajke tipova površinskih voda prema odabranim čimbenicima;
- postupke uzorkovanja koji uključuju vrijeme i način uzorkovanja, postupke konzerviranja i pohrane uzoraka kao i opremu za uzorkovanje;
- laboratorijsku obradu uzoraka koja obuhvaća pripremu uzoraka za analizu, mikroskopiranje, determinaciju i kvantifikaciju vrsta te analitičke postupke;
- postupke ocjene ekološkog stanja, s detaljnim opisima indeksa/pokazatelja ekološkog stanja, postupcima izračunavanja indeksa/pokazatelja i postupcima izračunavanja omjera ekološke kakvoće;
- referentne, najlošije i vrijednosti kategorija ekološkog stanja indeksa/pokazatelja specifične za tipove površinskih voda;
- operativne liste svojti.
Zahtjevi i ciljevi Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (u daljnjem tekstu: Okvirna direktiva o vodama – ODV) te Direktive 2006/118/EZ o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (u daljnjem tekstu: Direktiva o podzemnim vodama – DPV), preneseni su u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o vodama (Narodne novine, br. 66/19, 84/21 i 47/23; u daljnjem tekstu: Zakon o vodama) i Uredbom o standardu kakvoće voda (Narodne novine, br. 96/19, 20/23 i 50/23; u daljnjem tekstu: Uredba).
U skladu s odredbama ODV-a i DPV-a, ocjena stanja podzemnih voda temelji se na utvrđivanju njihova kemijskog i količinskog stanja. Prema članku 4. stavku 1. točki 86. Zakona o vodama, stanje podzemne vode predstavlja opći izraz kojim se određuje stanje tijela podzemne vode na temelju njegova količinskog i kemijskog stanja.
Na temelju rezultata praćenja stanja (monitoringa) podzemnih voda, sukladno članku 52. stavcima 4. i 6. Zakona o vodama, provodi se ocjena kemijskog i količinskog stanja tijela podzemnih voda. Kemijsko i količinsko stanje ocjenjuju se zasebno te se, ovisno o ispunjenosti propisanih kriterija, razvrstavaju u dvije kategorije: dobro ili loše stanje.
Osnovna jedinica za ocjenu stanja podzemnih voda jest tijelo podzemne vode, koje je, prema članku 4. stavku 1. točki 89. Zakona o vodama, definirano kao određen volumen podzemne vode u jednom ili više vodonosnika.Uredbom je propisan standard kakvoće podzemnih voda prema Zakonu o vodama, članak 47., stavak 1. Prema istom članku Zakona o vodama, članak 47., stavak 2. Uredba sadrži kemijske i količinske pokazatelje za podzemne vode, uključujući i mjerila za ocjenjivanja stanja i utvrđivanje značajki trajnih promjena stanja podzemnih voda.
Uredbom, članak 41. određuju se standardi kakvoće podzemnih voda. Kemijsko stanje tijela podzemnih voda ocjenjuje se na temelju:
1. standarda kakvoće podzemnih voda iz Tablice 2. Priloga 6. Uredbe i
2. graničnih vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari iz Tablice 3. Priloga 6. Uredbe, sukladno postupku utvrđenom u članku 45. Uredbe.
Za procjenu rizika nepostizanja dobrog stanja uzimaju se u obzir najmanje pokazatelji iz Priloga 6. Uredbe za koje su utvrđeni standardi kakvoće podzemnih voda (SKPV):
- Kemijsko stanje tijela podzemne vode ocjenjuje se sukladno Metodologiji ocjene kemijskog stanja tijela podzemnih voda, koja sadrži postupak određivanja pozadinskih i graničnih vrijednosti, testiranja za ocjenu kemijskog stanja, određivanja statistički značajnog trenda i točke promjene trenda.
- Metodologiju ocjene kemijskog stanja tijela podzemnih voda donose Hrvatske vode i objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije i Hrvatskih voda.
Na temelju članka 21. stavka 3. Uredbe o standardu kakvoće voda (Narodne novine, br. 73/13, 151/14 i 78/15) Hrvatske vode donose Metodologiju monitoringa i ocjenjivanja hidromorfoloških pokazatelja i ista se objavljuje na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo i Hrvatskih voda.
U svrhu standardiziranja metodologije ocjenjivanja ekološkog stanja temeljem hidromorfoloških elemenata kakvoće donosi se Metodologija monitoringa i ocjenjivanja hidromorfoloških pokazatelja za tekućice, u kojoj je definirano:
- postupak provedbe monitoringa hidromorfoloških promjena u tekućicama, uključujući vrijeme i mjesto monitoringa, opremu potrebnu za provedbu monitoringa, način provedbe monitoringa te sadržaj terenskog protokola u koji se unose ocjene hidromorfoloških pokazatelja;
- postupak bodovanja hidromorfoloških pokazatelja grupiranih u tri hidromorfološka elementa: hidrološki režim, uzdužna povezanost i morfologija;
- postupak ocjene ekološkog stanja temeljem hidromorfoloških elemenata kakvoće;
- referentne uvjete u tipovima tekućica, odnosno vrste prirodnih supstrata u tipovima tekućica.
Sukladno odredbama Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda („Narodne novine“, broj: 26/20), Hrvatske vode donijele su Metodologiju primjene kombiniranog pristupa.
Metodologijom kombiniranog pristupa određuju se granične vrijednosti emisija pokazatelja za ispuštanje otpadnih voda u površinske vode, u slučaju kada se utvrdi da se ne mogu postići ciljevi zaštite voda primjenom osnovnih mjera.
Prva Metodologija donesena je 2015. godine, a druga 2018. godine. Nova Metodologija donosi se radi usklađenja sa Zakonom o vodama („Narodne novine“, broj: 66/19, 84/21 i 47/23), Uredbom o standardu kakvoće voda („Narodne novine“, broj: 96/19, 20/23 i 50/23 – ispravak) i Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda („Narodne novine“, broj: 26/20), a primjenjuje se od 25. rujna 2025. godine. Ovisno o vrsti postupka koji se vodi, određivanje strožih graničnih vrijednosti emisija pokazatelja provodi se standardnim ili jednostavnijim pristupom.



