Oborine predstavljaju jedan od ključnih elemenata hidrološkog ciklusa jer omogućavaju povrat vode iz atmosfere na Zemljinu površinu. Nastaju procesom kondenzacije vodene pare u oblacima, pri čemu se sitne kapljice vode ili ledeni kristali postupno povećavaju sudaranjem i spajanjem. Kada postanu dovoljno veliki, pod utjecajem gravitacije padaju na tlo u obliku kiše, snijega, susnježice ili tuče. Količina, intenzitet i prostorna raspodjela oborina imaju izravan utjecaj na površinske i podzemne vodne tokove, vlažnost tla te pojavu ekstremnih hidroloških pojava poput poplava i suša.

U Republici Hrvatskoj raspodjela oborina izrazito je neujednačena, kako prostorno tako i vremenski, što je posljedica raznolikih klimatskih obilježja, reljefa i blizine Jadranskog mora. Planinska područja primaju znatno veće količine oborina u odnosu na nizinske krajeve, dok obalni i otočni prostori imaju specifične sezonske obrasce oborina. Takva neujednačenost znatno utječe na raspoloživost i upravljanje vodnim resursima.

Posljednjih godina sve su izraženije pojave kratkotrajnih, ali vrlo intenzivnih oborinskih događaja koji povećavaju rizik od bujičnih i urbanih poplava, osobito u gusto naseljenim područjima. Istodobno, produljena sušna razdoblja uzrokuju probleme u vodoopskrbi, poljoprivrednoj proizvodnji i očuvanju ekosustava. Ovi ekstremi dodatno se povezuju s utjecajem klimatskih promjena, koje pojačavaju varijabilnost oborinskog režima.

Hrvatske vode imaju ključnu ulogu u sustavnom praćenju oborina i upravljanju njihovim posljedicama kroz provođenje mjera obrane od poplava, regulaciju vodotoka te planiranje i provedbu vodnogospodarskih aktivnosti. Pravodobno mjerenje, analiza i prognoziranje oborina omogućuju smanjenje potencijalnih šteta, povećanje sigurnosti stanovništva, pouzdaniju vodoopskrbu te učinkovitiju prilagodbu klimatskim promjenama. Stoga je kontinuirano praćenje oborina od iznimne važnosti za održivo upravljanje vodama i dugoročnu zaštitu vodnih resursa.