Ista voda širom svijeta poznata je pod različitim imenima. Razlog tome ne leži u prirodi, nego u jeziku. Na svijetu postoji oko sedam tisuća jezika, a svaki se razvijao zasebno, noseći sa sobom povijest, kulturu i način razmišljanja naroda koji ga govori. Tako i voda, iako univerzalna i svima zajednička, u svakom jeziku dobiva drukčije ime - water, acqua, Wasser, eau, água. Promjena jezika mijenja naziv i dojam, ali voda ostaje ista.

Jedan od najpoznatijih primjera višejezičnih naziva je rijeka Dunav, druga po duljini u Europi. Protječe kroz desetak zemalja i brojne glavne gradove, a gotovo svaka od njih zove je drukčije: Donau, Duna, Dunaj, Dunărea, Danube. Iako nazivi zvuče različito, svi potječu od starog keltskog korijena "danu", što znači „rijeka“ ili „voda“. Taj zajednički izvor podsjeća koliko su narodi uz njezine obale bili povezani još davno prije nastanka današnjih jezika.

Slična je priča i s drugim europskim rijekama. Rajna je Rhein, Rhin ili Rijn, ovisno o jeziku, dok je Temza u starim latinskim zapisima bila poznata kao Tamesis. Drava, koja izvire u Italiji i teče kroz Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i Mađarsku, zadržala je prepoznatljivo ime uz manje jezične prilagodbe poput mađarskog Dráva. Rijeka Kupa, koja jednim dijelom tvori granicu između Hrvatske i Slovenije, u slovenskom se jeziku naziva Kolpa. Bez obzira na naziv, rijeke i dalje povezuju prostore i ljude kroz koje prolaze.

Ni mora nisu iznimka. Jadransko more jedno od najvažnijih prirodnih obilježja Hrvatske koje oblikuje velik dio hrvatske obale i identiteta, u drugim se jezicima naziva Adriatic Sea, Mare Adriatico ili jednostavno Adria. Sredozemno more ima niz naziva koji naglašavaju njegov središnji položaj među kontinentima, dok Crno i Baltičko more u imenima često odražavaju boju, smjer ili povijesnu percepciju prostora.

Slično vrijedi i za jezera. Ženevsko jezero poznato je kao Lac Léman ili Genfersee dok Bodensko jezero nosi čak tri imena, ovisno o jeziku i državi. Svaki ga narod imenuje na svoj način, ali voda ostaje ista mirna, postojana i zajednička svima bez obzira na granice.

Različiti nazivi voda često su rezultat povijesnih promjena, političkih granica i kulturnih utjecaja. Rijeke su stoljećima bile granice, trgovački putovi i mjesta susreta naroda. Uz njih su nastajali gradovi, mostovi, vodenice, hidroelektrane i akvedukti. U Hrvatskoj koja je iznimno bogata vodom te je jedna od vodom najbogatijih europskih država. Rijeke poput Save, Drave, Kupe, Une i Neretve ne poznaju granice, nego slobodno teku kroz više država i jezika. Briga o tim vodama u Hrvatskoj povjerena je Hrvatskim vodama, koje ih promatraju kao jedinstven i vrijedan prirodni sustav, neovisno o jeziku i granicama, skrbeći o njima neovisno o tome kako ih tko naziva. Bilo da govorimo o zaštiti od poplava, očuvanju vodnih ekosustava ili održivom korištenju voda, zajednički je cilj isti: očuvati vodu kao temelj života.

Iako ih zovemo različitim imenima, rijeke, mora i jezera ne poznaju granice ni jezike. One pamte carstva, migracije i promjene naroda, ali same ostaju vjerne svom toku. Raznolikost naziva ne bi trebala biti izvor zabune, nego podsjetnik na bogatstvo ljudske kulture. Razni jezici govore o istoj vodi, a ona, tiho i neprimjetno, povezuje ljude više nego što često mislimo.

Ovih dana, kada je snijeg prekrio velik dio Hrvatske, promijenio se i izgled naših voda. Rijeke su sporije, a morska obala ponegdje je dobila rijedak zimski ugođaj. Iako njihova imena ostaju ista, voda u zimskom razdoblju pokazuje drukčije lice.

Iskoristimo ovo vrijeme kako bismo prošetali uz rijeke, jezera ili pogledali more u zimskim uvjetima te se podsjetili koliko su naše vode važne, vrijedne i zajedničke bez obzira na to kako ih nazivamo.