S velikih iščekivanjem Hrvoja, 29. travnja, najstarija skupina „Ljubičica“ dječjeg vrtića u Sopotu smjestila se na strunjače i u tišini dočekala predavače iz Hrvatskih voda s kojima je došla i kolegica, mama Katarina Sedlaš Sreš i Hrvoje, riječna kornjača iz Neretve. Mnogi su čuli za Hrvoja, pokazujući na platno s njegovom slikom, ali doznali su kako on pripada najugroženijoj vrsti – riječnim kornjačama koje dolaze s juga Hrvatske gdje rastu fine i slasne mandarine. 

Pokazujući na mjesto gdje nedostaje zub, mališan je pokrenuo priču o zubima koje kornjače nemaju, ali spretno grizu i otkidaju hranu. Nestrpljivo su zapitkivali „Gdje je Hrvoje“ pogledavajući prema vratima, ali onda su pažnju usmjerili na platno gdje ih je dočekala zanimljiva priča s Hrvojevim prijateljima koju su pažljivo pratile i odgojiteljice Nives Pepeunik i Ana Marija Cimaš. „Crna mrlja uništila nam je domove“, jadala se krtica Hrvoju koji je odmah poveo družinu uzvodno uz rijeku, a pozivom na 112 pozvao i stručne službe radi sanacije onečišćenog okoliša i vode. Glasno uzvikujući broj 112 djeca su pomogla Hrvoju u njegovome zadatku, pa je Hrvoje opet uživao u svojoj barici i čistoj vodi. Iako teška srca, zaključili su mališani kako ipak onečiščuju vode svaki dan, ali i najavili kako otpadne vode treba „poslati u kanalizaciju, tunele pod zemljom gdje ima štakora i zmija, fuj!“ i onda pročistiti u „radionici“. 

Doznali su kako uređaj za pročišćavanje voda ima i Zagreb, a ponovili smo i kako vodu mogu štedjeti. „Ja štedim vodu – zatvorila sam pipu kada sam prala zube!“ važno je rekla djevojčica sa smješkom. Doznali smo da je plastika jako opasna „jer je oštra“ i da ju „ne jedu čak ni miševi, koji znaju pojesti čarape“, ali i da je teško razgradiva u prirodi u kojoj ostaje stotinama godina. Nakon podjele slikovnica, djeca su željno očekivala Hrvoja kojega su glasno počeli dozivati. I zaista, Hrvoje je došao na vrata izazivajući sveopće veselje i ciku. Pojurili su mališani prema njemu grleći ga i pozdravljajući „peticom“, pogledavajući prema predavačima i uzvikujući „Ja volim Hrvoja!“ Takvo veselje i oduševljenje zabilježile su i kamere, a uz zajedničku fotografiju, svako dijete je htjelo i posebnu fotografiju s Hrvojem za uspomenu. Odgojiteljice i djeca iskazli su želju za ponovnim dolaskom Hrvoja, ali ovaj puta u školu kada mališani krenu u prvi razred. „Nastavite dalje tako!!“ poruka je odgojiteljica koje su s djecom otpjevale pjesmicu o vodi i ispratile Hrvoja s pljeskom. 

U OŠ braće Radić u Botincu održana je 30. travnja prezentacija slikovnice „MAUREMISI: Dižemo glas za kornjačin spas!“ uz edukaciju učenika trećih razreda. Slikovnicu su izdale Hrvatske vode u partnerstvu s udrugom Hyla, Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Zoološkim vrtom Zagreb, Javnom ustanovom za zaštitu prirode iz Dubrovačko-neretvanske županije u okviru projekta LIFE for Mauremys u cilju edukacije najmlađih i podizanja svijesti šire javnosti o zaštiti riječne kornjače i njezinih staništa na području Dubrovačko- neretvanske županije.

Slikovnica donosi priču o riječnoj kornjači, najugroženijoj vrsti kornjače u Hrvatskoj, čiji opstanak ovisi i o ljudima. Također prenosi i poruke projekta LIFE for Mauremys, kojim se provodi zaštita riječne kornjače na području Dubrovačko-neretvanske županije. 

U priči o spašavanju riječnih kornjača i obnovi lokve uživalo je pedesetak djece, koji su s velikim zanimanjem pratili prezentaciju, aktivno odgovarali na pitanja i igrali se s lutkicom Hrvoja. Prezentaciji su bile prisutne i knjižničarka Ružica Rebrović Habek te učiteljice Ksenija Suknaić, Mia Levatić i Jasna Sukobljević. Hrvojeva avantura započela je u Lokvi života koju su od propasti spasile romantične ljubavne priče riječnih kornjača Mare i Maroja te bake Mare i djeda Lovre koje je povezao magičan ružičasti kvarcni cvjetić. Doznali su učenici što ugrožava staništa riječne kornjače i smanjuje njihov broj, ali i što ljudi mogu učiniti kako bi spasili ugrožene vrste od nestanka. Uz zanimljivu priču sa sretnim krajem, učenici su se upoznali sa životnim ciklusom kornjača i otkrili tko su Hrvojevi roditelji te gdje se nalazi ružičasti cvjetić koji donosi sreću i ljubav. 

Brojne ruke u zraku pokazale su kako je tema bila vrlo zanimljiva za učenike, a zanimali su se za način izrade slikovnice, kako je Hrvoje dobio ime, imamo li namjeru po slikovnici izraditi crtani film, koliko je trajala izrada slikovnice, koliko su slikovnica izdale Hrvatske vode i s kojim temama, gdje mogu pročitati ostale priče i druga pitanja kojima su pokazali da su im se svidjele Hrvojeve avanture. Doznali smo i kako učenik uzgaja ljubimca crvenouhu kornjaču u terariju, ali i pojasnili kako invazivne vrste ne smiju završiti u prirodi jer negativno utječu na naše domaće vrsTe i ugoržavaju njihov opstanak. Doznali su kako u Zoo vrtu Zagreb mogu vidjeti novu nastambu za uzgoj riječnih kornjača koje će se vratiti u svoja staništa – lokve i kanale na području Dubrovačko-neretvanske županije, kako bi se osnažila populacije ove ugrožene i rijetke vrste u Hrvatskoj. 

Svi učenici su za uspomenu dobili slikovnicu, koja ih je oduševila 3D animacijom, a učiteljicama i knjižničarki su uručene sve izdane slikovnice i ostali edukativni materijal koji će im poslužiti za edukaciju i ostale djece. Susret je završio sa željom novog susreta s nekim novim učenicima uz neku novu Hrvojevu vodenu avanturu.

Na pragu uskršnjeg blagdana u DV Sesvete, područni vrtić Novo Brestje i matični vrtić u Luki, održane su edukativne radionice za mališane vrtićkih grupa „Pužići“, „Mace“ i eko skupinu „Ljubičica“ s odgojiteljicama Kristinom Crvenković, Sanjom Horvatić, Martinom Hlišć i Jelenom Pleša Prištof. 

Ravnateljica Nada Mladiček i pedagogica Maja Fundelić u ranim jutarnjim satima 17. travnja dočekale su predstavnice Hrvatskih voda i Hrvoja u područnom objektu u Novom Brestju gdje su u maloj dvorani Hrvoja nestrpljivo čekali mališani vrtićkih grupa „Pužići“ i „Mace“, starosne dobi od četiri do šest godina. Udobno su se smjestili na strunjače i klupe i raširenih očiju pratili prezentaciju slikovnice o zaštiti voda kroz koju su se upoznali s Hrvojem i njegovim prijateljima. Kornjače su vidjeli u zološkom vrtu i u baricama, ali za riječnu kornjaču nisu čuli, jer ona ipak živi na samom jugu Hrvatske. Pohvalili su se odmah kako i oni imaju kornjače u vrtiću u što smo se i uvjerili na kraju prezentacije. Korni i Đuro su njihove crvenouhe kornjače, koje brižno čuvaju u terariju i kojima društvo prave i ribice u susjednom akvariju. Iako se radi o invazivnim vrstama, zaključili su kako su jako slične riječnim kornjačama jer imaju prugice na udovima i vratu. Hrvojevu avanturu u spašavanju barice od onečišćenja pratili su s pažnjom, a iznenadili su nas svojim znanjem. Niti broj 112 im nije bio nepoznat, a znali su da taj broj treba zvati kada se nađemo u opasnosti. Rukicama su pokazivali svaki broj i glasno to uzvikivali kako ga ne bi zaboravili ako im bude zatrebao, na što će ih podsjetiti i darovani magnet s brojevima hitnih službi. Vatrogasci, hitna pomoć i policija, službe su koje su im bile poznate, no doznali su iz Hrvojeve priče kako postoje i specijalne službe koje mogu očistiti onečišćene vode i okoliš, pomoću plutajućih brana i filtera. Zaključili su kako i sami svaki dan onečišćuju vode u kupaonici i kuhinji u svakodnevnim aktivnostima, ali i ponovili kako vode mogu štedjeti i čuvati od onečišćenja. Uz zajedničku fotografiju i igru s Hrvojem završena je prva prezentacija sa željom da ponovno dođemo s nekom drugom temom. 

U matičnom objektu vrtića u naselju Luka kod Sesveta održana je druga prezentacija za eko-skupinu „Ljubičica“ s kojom je Hrvoje ponovio osnovna znanja o vodi, kruženju vode u prirodi, raznim oblicima vode i važnosti vode za čovjeka, životinje i biljke. Doznali smo kako mališani ove skupine poput „redara“ obilaze vrtić i dojavljuju nepravilnosti u trošenju energije i narušavanju okoliša, a o racionalnoj potrošnji vode posebno vode brigu. Razveselila nas je ta činjenica pa je nastavak prezentacije prošao u razgovoru s mališanima koji su neprestano dizali ruke u želji da nam ispričaju svoje priče o očuvanju okoliša i voda. Zabavne i poučne pokuse s vodom izveli smo u uz veliko zanimanje i sudjelovanje mališana koji su pomagali u otkrivanju svojstava vode zaključujući kako voda neke tvari može otopiti, a neke se nikako ne mogu otopiti, čak niti uz miješanje. Razjasnili smo zašto se led otapa u rukicama, kamo odlazi vodena para i kako nastaju oblaci, zašto je voda napeta i čime možemo njezinu napetost „razbiti“, zašto jaje tone u čistoj i zašto pluta u slanoj vodi. Jaja su ih odmah asocirala na dolazeći blagdan Uskrs, pa smo druženje završili darivanjem mališana slikovnicama i ostalim promidžbenim materijalom. Sigurni smo kako će neki od njih s roditeljima ponoviti pokus s jajima i pojasniti im zašto je lakše plivati u moru nego u bazenu. Velikim pljeskom i veselom pjesmicom o vodi, mališani su zahvalili predavačima na zanimljim radionicama, a zajedničkom fotografijom zabilježili druženje s Hrvojem. 

Ravnateljici vrtića i odgojiteljicama svake skupine uručeni su edukativni kompleti, kako bi i sami mogli uživati u Hrvojevim avanturama prikazanim šarenim i poučnim ilustracijama u sedam tematskih slikovnica. Sigurni samo kako će u sljedećem susretu Hrvoju ispričati puno zanimljivih priča o vodi i kornjačama, ponukani avanturama iz slikovnica. Do tada, Hrvoje nastavlja svoj obilazak vrtića i škola nakon Uskrsa gdje ga već čekaju mališani na području Odre, Zagreba, Kutine i priobalnih gradova Dalmacije.

Učenici trećeg razreda OŠ Ante Kovačića u Zagrebu s učiteljicom Ljiljanom Kahlina u jutarnjim satima 15. travnja ugostili su predstavnice Hrvatskih voda i Hrvoja, koji im je prepričao svoju avanturu u spašavanju barice od onečišćenja predstavljenu u slikovnici „Voda izvor života - Zaštita voda“. 

Uoči uskršnjih blagdana, dvadesetak razigranih i veselih mališana trećeg razreda znatiželjno je promatralo Hrvoja na platnu, pitajući se kakva je to kornjača. Ubrzo su doznali da se radi o najugorženijoj kornjači u Hrvatskoj – riječnoj kornjači, koja živi samo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u nekoliko lokvica i kanala, a čiji opstanak ovisi i o čovjeku. Zapitali su predavače zašto su Hrvatske vode izabrale za maskotu baš kornjaču i ubrzo doznali da postoje valjani razlozi, poput dugovječnosti kornjača, načinu života u vodi i na kopnu, širokoj rasprostranjenosti kornjača na Zemlji i potrebi za čistom vodom. Bio je to dobar uvod u priču o očuvanju i zaštiti voda, u kojoj je Hrvoje sa svojim prijateljima doživio pravu avanturu u spašavanju barice od iznenadnog onečišćenja. 

Zahvaljujući Hrvoju i družini, nadležne službe su brzo zaustavile širenje onečišćenja i pročistili onečišćene vode. Bila je to snažna poruka učenicima, kako je važno u sličnim situacijama brzo djelovati pozivom na 112, ali i preventivnim aktivnostima spriječiti onečišćenja i čuvati vode. Brojne ruke bile su u zraku u želji da ispričaju svoju priču ili pruže odgovore na pitanja predavača, a njihovo znanje i zaključci uvjerili su nas kako razumiju vodni ciklus i važnost voda za čovjeka i sva druga bića na planetu. Kroz slikovnicu i raspravu, naučili su zašto moraju piti oko osam čaša vode, koliko vode ima u tijelu čovjeka, a koliko na Zemlji, gdje se nalazi pročišćivač otpadnih voda u Zagrebu i koliko dnevno čovjek potroši pitke vode, a koliko otpadne. Impresivne su to bile brojke oko kojih su se zamislili, shvaćajući kako i sami svaki dan stvaraju otpadne vode u domaćinstvu i školi. 

Stečeno znanje ponovili su kroz igru s lutkicom Hrvoja, kojega su mnogi željeli staviti na ruku i barem na tren gledati svijet očima kornjače. Bilo je zabavno utvrditi znanje u žustrom natjecanju i „borbi“ kako bi dali točne odgovore, čime je postignut cilj radionice – podizanje svijesti o očuvanju voda kroz zabavni sadržaj. Osmjehe i veseli žamor izazvale su darovane slikovnice s ostalim promidžbenim materijalom, koje su učenici odmah pregledavali i otvarali. Njihovo zadovoljstvo zabilježeno je fotoaparatom i zajedničkom fotografijom, a mnogi su zatražili i posebnu fotografiju s Hrvojem, za uspomenu na druženje. 

Poruka učenika i učiteljice predavačima i Hrvoju sa željom za ponovnim dolaskom i upoznavanjem s otpadnim vodama uz posjetu UPOV-u Zagreb, zabilježena je na popis zahtjeva za druženjem u sljedećoj školskoj godini. Potvrda je to dobro obavljenog zadatka - edukacije mladih i poticanje njihovog interesa za očuvanje voda.  

Učenici zagrebačke osnovne škole Gračani 22. i 23. siječnja imali su priliku upoznati Hrvoja i njegove prijatelje kroz slikovnicu „Da nas rijeke ne poplave, smanjimo rizike od poplave!“ koja je izdana u okviru projekta VEPAR s ciljem edukacije najmlađih o negrađevinskim mjerama smanjenja rizika od poplava.

Veseli i razigrani učenici 4. a razreda OŠ Gračani i njihova učiteljica Mirella Radovančić dočekali su u klupama Hrvoja i djelatnike Hrvatskih voda, Tomislava Novosela i Mariju Vizner. Oni su im prenijeli zanimljivu avanturu Hrvoja kao tajnog prijatelja djece, koju je kroz brojne zadatke podučavao o poplavama i savjetima za smanjenje šteta i sprječavanje poplava. Priča je bila zanimljiva, pa su se učenici svojim primjerima iz prakse i pitanjima vrlo brzo uključili u komunikaciju s predavačima. Posebno zanimljiva bila je maketa s primjerima retencije, akumulacije i gradnje kuća u nizinama i povišenim terenima. Uz društvenu igricu provjerili su svoje znanje te se osobito razveselili poklonjenim slikovnicama, kabanicama, magnetima i drugim korisnim materijalima u obrani od poplava. Kako bi provjerili sve što su naučili u klupama, obišli su i brdsku retenciju Pustodol, udaljenu tek nekoliko minuta od škole. Iako većina učenika stanuje u podsljemenskoj zoni, malo je njih znalo da se u njihovoj blizini nalazi ova retencija, koja zajedno s ostalih 18 štiti grad Zagreb od brskih oborinskih voda i „spašava“ ga od mogućih poplava s Medvednice. Unatoč magli i hladnijem danu, djeca su imala priliku vidjeti branu visine oko 27 m te preljeve i zapornice, čiju ulogu su im pojasnili Tomislav Ožanić i Tomislav Novosel, iz Glavnog centra za obranu od poplava. Radionica je završila uz vesele osmjehe i poruke predavačima: „Najbolja radionica ikad! Hoćete nam doći i iduće godine opet?“ i „Ja sam jako puno naučio o poplavama!“ Hrvoje je bio vrlo zadovoljan onime što je čuo, pa je već sljedeći dan održao sličnu radionicu za učenike prijateljskog razreda ove škole.

U četvrtak 23. siječnja, 25 učenika 4.b razreda s učiteljicom Ivanom Zelić nestrpljivo su iščekivali radionicu za koju su od učenika dan ranije doznali da je bila vrlo zanimljiva. Pažljivo su pratili Hrvojevu priču i vrlo često dizali ruke u želji da posvjedoče svojim primjerima o poplavama ili odgovore na postavljena pitanja. Znali su odgovore na mnoga pitanja, ali i ponudili brojna rješenja koja su zbog klimatskih pormjena sve češće u primjeni, poput ozelenjavanja gradova, spremanja vode u spremnike, pošumljavanja i slično. Bistre glavice odmah su zaključile i gdje treba graditi kuće kako ne bi nastradale od poplava, što će biti vrlo važno znati u budućnosti kada budu birali gradilišta za svoje domove. Uz maketu je djelatnik Hrvatskih voda Tomislav Ožanić prikazao kako „velike kiše“ uzrokuju poplave, koje kuće prve nastradaju i čemu služe retencije i akumulacije, a svoje znanje djeca su provjerila uz igricu. Sunčan dan omogućio je svima puni uvid u retenciju Psutodol do koje su ih uz spomenute djelatnike Hrvatskih voda odveli i Nikola Turković i Igor Javorović, usput odgovarajući na brojna pitanja: „Što je to retencija? Čemu služi brana? Od čega je napravljena brana? Zašto je Hrvoje kornjača? Tko su vodočuvari?“ pa sve do onih vezanih uz ribolov, čiste vode i slično. Iznenadili su se veličini brane koja je druga po visini od ukupno 19 zagrebačkih retencija, a svoje druženje završili smo zajedničkom fotografijom na brani i upitima djece: „Hoćete li nam opet doći, kada ćemo biti peti razred?“

Zahvaljujemo ravnatelju Oš Gračani Daliboru Dediću i učiteljicama na odličnom domaćinstvu i vjerujemo da ćemo se opet vidjeti sljedeće godine s nekom drugom temom i razveseliti ostale učenike u druženju s Hrvojem.

Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije – Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora, Hrvatske vode i Institut za vode J. J. Strossmayer bili su domaćini učenicima zagrebačke V. gimnazije, fakultativnoj grupi „Škola i zajednica“ (ŠIZ) koju je predvodio mentor, profesor geografije Boris Muža.

U okviru predmeta „Škola i zajednica“ ova grupa srednjoškolaca se od svih okolišnih tema odlučila ove školske godine posvetiti upravo zaštiti voda te provodi istraživački projekt usmjeren na podizanje svijesti o očuvanju voda kroz aktivno uključivanje i djelovanje u svojoj zajednici. Svrha projekta je upoznati se sa stanjem i načinom praćenja kakvoće voda, osobito rijeka u Republici Hrvatskoj, mjerama koje se poduzimaju radi očuvanja voda, postupanju u slučaju onečišćenja, mogućnostima za unaprjeđenje zaštite voda kao i načinu na koji bi se oni mogli uključiti. Tema u fokusu bila je edukacija mladih – podizanje svijesti i znanja o vodi uvođenjem praktičnih edukativnih alata – slikovnica, foruma, ad hoc edukacije te priprema mladih generacija za održivo upravljanje vodama i uključivanje u donošenje odluka.

U Glavnom centru za obranu od poplava, goste je u ime domaćina pozdravila ravnateljica Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora Elizabeta Kos zahvaljujući mentoru i učenicima na interesu i izboru teme vezane uz zaštitu voda. Institucije vodnoga gospodarstva otvorene su za suradnju sa svim dionicima, osobito mladima na kojima će počivati daljnje upravljanje jednim od najvrednijih resursa današnjice - vodama, istaknula je ravnateljica Kos. Ravnateljica Kos je ukratko upoznala učenike s ulogom i zadaćama Ministarstva, Hrvatskih voda i Instituta za vode J. J. Strossmayer u području zaštite i korištenja voda, navodnjavanja, zaštite od poplava, provedbi projekata kao i brojnim drugim aktivnostima na nacionalnom i međunarodnom planu, a posebno onima koje imaju za cilj uključiti  sve dionike u aktivnosti vodnoga gospodarstva. Predstavnik Glavnog centra obrane od poplava, Tomislav Novosel, predstavio je rad centra i njegovu ulogu u obrani od poplava, ukazujući na trendove posljedica klimatskih promjena u svijetu, Europi i Hrvatskoj te sustave prirodnih retencija kao odgovore na njih. Prema prethodno iskazanom interesu gostiju za pojedina pitanja, u velikoj dvorani J. J. Strossmayer održane su prezentacije: „Upravljanje vodama u Republici Hrvatskoj“ (sektorska savjetnica Sanja Genzić Jurišević, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, MZOZT),  „Onečišćenja voda“ (Marijana Gubić Horvat, Sektor zaštite voda, Hrvatske vode) i „Monitoring površinskih voda“ (Marina Šumanović, Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“). U cilju predstavljanja aktivnosti vodnoga gospodarstva u podizanju svijesti mladih, predstavljen je i dječji program Hrvatskih voda (Marija Vizner, Služba za odnose s javnošću, Hrvatske vode), kao ogledni primjer doprinosa zajednici i mogućeg modela aktivnog uključivanja ove grupe mladih entuzijasta u proces edukacije i informiranja mlađih generacija pod motom „Veliki za male“. Po održanim prezentacijama, učenici i mentor zatražili su i odgovore na dodatna pitanja koje su dobili od prisutnih predstavnika institucija te voditelja Sektora razvoja Hrvatskih voda, Danka Biondića.

Mentor Muža zahvalio se svim institucijama koje su se u vrlo kratkom roku odazvale na upit o suradnji te izrazio veliko zadovoljstvo predstavljenim temama koje su dale odgovore na sva pitanja njihovog interesa u projektu, pa čak i više, dajući im dodatne alate za razmatranje smjera u kojem će izabrati najproduktivnije aktivnosti uključivanja u zajednicu u cilju zaštite voda. Posebno se zahvalio na doniranom pokretnom laboratoriju za ispitivanje kakvoće voda te ponuđenoj suradnji u daljnjim projektnim ativnostima, kao i edukativnim materijalima dječjeg programa Hrvatskih voda koji će im biti od velike pomoći u daljnjoj provedbi projekta.

Zajedničkom fotografijom gostiju i domaćina završeno je još jedno druženje s mladima kojima će prenesena znanja  stručnjaka vodnoga gospodarstva pomoći u razumijevanju složenih pitanja vezanih uz pritiske na vodne resurse i njihovo očuvanje. 

U ZOO vrtu Grada Zagreba održana je prezentacija nove slikovnice Hrvatskih voda pod nazivom „MAUREMISI: Dižemo glas za kornjačin spas!“ koja je izdana u okviru projekta „LIFE for Mauremys“ u cilju podizanja svijesti o zaštiti riječne kornjače i njezinih staništa na području Dubrovačko- neretvanske županije.

Promociji slikovnice nazočili su zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda Valentin Dujmović, ravnateljica JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko - neretvanske županije Marijana Miljas Đuračić te domaćin, ravnatelj ZOO vrta Grada Zagreba Ivan Cizelj, kao i  tridesetak učenika trećih do petih razreda OŠ Jure Kaštelana s učiteljicom Marinom Lucin i predagoginjom Zdravkom Ciglenečki.  Nakon znimljive prezentacije slikovnice koju je održala Marija Vizner iz Hrvatskih voda, stručnjaci ZOO vrta Ivana i Matej upoznali su učenike s riječnom kornjačom, uzgojenim programom te pojasnili osnovne razloge njezine ugroze u prirodi te potrebne životne uvjete za stabilnost populacije u staništima. Učenici su pokazali zaista vrlo veliko znanje i zanimanje za kornjače te su postavljali brojna pitanja. Razveselili su se slikovnicama i prigodnim poklonima, a „jaja“ od marcipana zasladila su kraj ovoga druženja. Na putu do autobusa prošetali su ZOO vrtom te se upoznali s prostorom na kojem će se u prolježće dovršiti nastamba riječnih kornjača. Riječne kornjače se tako ne štite samo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji već i u Zagrebu!

Edukacija najmlađih osobito je važna, jer opstanak ove ugrožene vrste ovisi i o čovjeku, koji je ujedno i jedna od glavnih ugroza za ovu vrstu kornjače, koja svoja jaja polaže često uz poljoprivredna zemljišta (vrtove), stradava u vršama ribolovaca ili na cestama, unesene invazivne strane vrste su joj prijetnja, a kakvoća voda i staništa (lokve/kanali) su pod direktnim utjecajem čovjeka. Stoga je izdana i prigodna slikovnica u cilju edukacije najmlađih i podizanja svijesti šire javnosti o zaštiti riječne kornjače kao krovne vrste za zdrava mediteranska slatkovodna staništa.

Ilustracije slikovnice izradila je Andrijana Rico. Sinopsis i tekst je napisala Marija Vizner. U Stručnom odboru bili su: Ana Štih Koren i Anja Neduk (Udruga Hyla), Đorđa Medić, Hrvoje Herceg, Ivana Čagalj, Marija Šikoronja i Marija Vizner (Hrvatske vode) te Petra Sisan (JU za zaštitu prirode DNŽ). Sinopsis slikovnice donosi zanimljivu i poučnu priču u kojoj maskota Hrvatskih voda, riječna kornjača Hrvoje, svojim prijateljicama Emi i Neri prenosi legendu iz prošlosti o ljubavnom paru riječnih kornjača, Mari i Maroju, koji spašavaju zapuštenu lokvu od propasti. Igrom slučaja, kameni cvjetić od ružičastog kvarca povezuje ljude i kornjače, njihove ljubavne priče koje pokreću djecu i cijelu zajednicu na obnovu zapuštene lokve, spas riječnih kornjača i svih njezinih stanovnika. Tko su MAUREMISI i kako su pomogli u obnovi lokve? Je li ova legenda samo mit ili stvarna priča? Postoji li kvarcni ružičasti cvjetić? Odgovore na ova pitanja i rasplet ove zanimljive priče čitatelji će doznati iz slikovnice u kojoj poruke šalje i sam Hrvoje. Kako? Putem besplatne aplikacije i 3D animacija Hrvoje oživljava na mobitelu čitatelja, šeta slikovnicom i šalje važne poruke o ciklusu kornjača, ugrozama i načinima zaštite staništa i jedinki riječne kornjače. U džepu korica svake slikovnice nalazi se i mali poster s naljepnicama putem kojih svatko može Promijeniti sliku lokve te razmisliti na koje načine može pomoći riječnim kornjačama i u stvarnosti. Baš poput Mauremisa! Glavna poruka slikovnice: „MALE PROMJENE ponašanja ljudi donose VELIKE KORISTI riječnim kornjačama“ nalazi se i na velikom posteru koji nudi rješenja i 3D animaciju te može biti dostupan većem broju djece u holu škole ili nekom drugom istaknutom mjestu.

„Projekt ima za cilj obnovu staništa i jačanje populacije ove ugrožene vrste, koja obitava samo na području Dubrovačko-neretvanske županijie i koja se suočava s brojnim prijetnjama, od invazivnih stranih vrsta do degradacije staništa. Aktivnostima na četiri ključna Natura 2000 područja – Stonsko polje, Majkovi, Prljevići i Konavle – želimo stvoriti održive uvjete za riječnu kornjaču, uključujući i program uzgoja mladunaca u zoološkom vrtu, koji će biti pušteni u obnovljenu lokvu na području Stonskog polja. Projekt LIFE for Mauremys ne samo da doprinosi očuvanju naše biološke baštine, već i jačanju ekologije cijelog ovog područja. S ponosom nastavljamo našu misiju zaštite prirode i poticanja održivih praksi, kao i suradnje s našim partnerima na ovom izuzetno važnom projektu“, rekao je tom prilikom zamjenik generalnog direktora Valentin Dujmović.

Kroz primjer riječne kornjače i projekt koji je povezao institucije, šalje se poruka javnosti kako je u suradnji i zajedništvu moguće pomoći riječnoj kornjači, ali i ostalim ugroženim vrstama kojima i male promjene čovjekovog odnosa prema okolišu mogu značiti opstanak u ovim vremenima kada klimatske promjene donose nove izazove i poteškoće u preživljavanju.

Više o projektu na:

https://life4mauremys.agr.hr/
https://voda.hr/hr/projekt/life-mauremys

Provedena je edukacija mališana iz DV Smilje (P.O. Šibenski tići i P.O. Ljubica) iz Šibenika, DV Trogir (P.O. Ribola) iz Trogira, Oš Strožanac iz Podstrane i OŠ Lapad iz Dubrovnika s temom zaštite riječne kornjače i njezinih staništa predstavljenoj u slikovnici „MAUREMISI: Dižemo glas za kornjačin spas!“. Slikovnicu su izdale Hrvatske vode u partnerstvu s udrugom Hyla, Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Zoološkim vrtom Zagreb, Javnom ustanovom za zaštitu prirode iz Dubrovačko-neretvanske županije u okviru projekta LIFE for Mauremys.

Ususret blagdanima, Hrvoje se uputio u Dalmaciju prenoseći poruke projekta LIFE for Mauremys, kojim se provodi zaštita riječne kornjače na području Dubrovačko-neretvanske županije. Kako je i Hrvoje riječna kornjača, to mu nije teško palo, jer je s nestrpljenjem djeci htio prenijeti novu priču o ovoj najugroženijoj vrsti kornjače u Hrvatskoj, čiji opstanak ovisi i o ljudima.

U ponedjeljak, 25. studenog, u jutarnjim satima u DV Smilje u Šibeniku Hrvoja je dočekalo pedesetak mališana starijih vrtićkih skupina iz područnih objekata Šibenski tići i Ljubica. Posjedavši na strunjače, pažljivo su pratili priču koju im je donio Hrvoje iz prošlosti, predstavljajući ljubavni par, Maroja i Maru, koji su uz ružičasti cvjetić od kvarca i uz pomoć ljudi spasili lokvu od propasti. Prezentaciji su bile prisutne i odgajateljice Sanja Poduriljko, Sara Kunčić, Anita Jajac, Daniela Juraga, Branka Dunić, Mikela Lukšić te pedagogica Loreta Prgin. Prema njihovim riječima, djeca su bila prezadovoljna i s velikim interesom su pratila priču s pažnjom koja je trajala i duže od uobičajene, jer čuli su se tu zvukovi automobila, a dvorana je zasjala u duginim bojama baš kao i zapuštena lokva pod sunčevim zrakama odbijenim od kamenog cvjetića u priči. Pažnju im je zaokupila i zraka svjetlosti, slična onoj u slikovnici koja je zasjala u oku dječaka Nike, a na samom kraju mališani su bili oduševljeni animacijom u kojoj Hrvoje oživljava na mobitelu, šeta slikovnicom i naslonjen na stup šalje završnu poruku o očuvanju kornjača i apelira na ljude koji mogu MALIM PROMJENAMA PONAŠANJA donijeti VELIKU KORIST KORNJAČAMA. Kako? Hrvoje im je kroz zanimljivu priču iz prošlosti koja povezuje riječne kornjače i ljude, pokazao kako je to moguće i što sve mališani, njihovi roditelji, prijatelji, bake i djedovi, poljoprivrednici, ribari, vozači i svi oni kojima je stalo do riječnih kornjača, mogu učiniti kako bi najugroženijoj vrsti kornjača u Hrvatskoj pomogli u opstanku.  

Sutradan, 26. studenog, u priči o spašavanju riječnih kornjača i obnovi lokve uživalo je nešto manje od tridesetak mališana DV Trogira, područnog objekta Ribola, koji su s velikim zanimanjem pratili prezentaciju, aktivno odgovarali na pitanja i igrali se s lutkicom Hrvoja. Animacija im se toliko svidjela da su je pogledali nekoliko puta, svaki puta s velikim osmjehom na licu veselo komentirajući Hrvoja koji hoda po slikovnici, priča, naslanja se na stup i nestaje s ekrana mobitela. Odgajateljice Anamarija Bezina i Jasminka Gall Borjan su bile jako zadovoljne, osvrčući se na prezentaciju u anketnom listiću bilješkom: „Sve je točno onako kako treba biti. Hvala vam!“.

U poslijepodnevnim satima istoga dana, posjetili smo preko četrdeset učenika trećih razreda OŠ Strožanac u Podstrani, koji su se smjestili u dvorani, pripremljenoj za pravu predstavu uz učiteljice Nikolinu Kapić i Katarinu Bulić. Cijeli školski sat vladalo je veliko zanimanje za priču, svjetlosne efekte i animaciju, a lutkicu Hrvoja su mnogi htjeli staviti na ruku i postaviti pitanje svojim prijateljima. Zanimalo ih je i zašto je baš Hrvoje dobio kameni cvjetić, što će mu on donijeti, koliko je star i hoće li pronaći svoju ljubav. Poneke odgovore smo ostavili za neke nove avanture Hrvoja, možda i za neku novu slikovnicu. Istaknuli su i najzanimljivije trenutke priče, pa smo doznali da je posebno zanimljivo bilo otkriće na kraju priče da su Mara i Maroje zapravo Hrvojevi roditelji. Druženje je završeno zajedničkom fotografijom uz želju da se ponovo vratimo s novim pričama.

Treći dan, 27. studenog, ovu malu morsku edukativnu turneju završili smo druženjem u OŠ Lapad u Dubrovniku s preko sedamdeset učenika četvrtih razreda i učiteljicama Ivanom Matijević, Emiliom Vlašić i Gordanom Hajdić Nodilo. Učenici su već upoznali Hrvoja kroz neke druge slikovnice, ali su se razveselili novoj avanturi, koja im je donijela novi pogled na zaštitu riječne kornjače i projekt LIFE for Mauremys s kojim su se upoznali sredinom mjeseca uz putujuću izložbu u holu škole. Pohvale za slikovnicu, animaciju i informacije kako pomoći kornjačama došle su od strane učiteljica i učenika, koji su izrazili želju da im ponovo dođemo, s nekom novom pričom. Svi učenici i mališani iz vrtića na ovoj maloj Hrvojevoj turneji za uspomenu su dobili slikovnicu, a škola i ponešto drugog edukativnog materijala koji će im poslužiti za edukaciju i ostale djece. Sigurni smo da su djeca svoje dojmove prenijeli roditeljima i zajedno s njima pogledali animacije na svojim mobitelima u kojima im Hrvoje savjetuje na koje načine mogu pomoći riječnim kornjačama kako bi opstale u lokvama i kanalima u kojima su oduvijek živjele. Nadamo se da će svoje znanje prenijeti i na cijelu zajednicu, kako su to u slikovnici učinili Mauremisi - Niko i prijatelji, što je rezultiralo obnovom zapuštene lokve i vraćanjem riječne kornjače u njihova nekadašnja staništa.

Veliko veselje priredio je Hrvoje mališanima kutinskoga kraja u ponedjeljak 27. svibnja, kada je posjetio najstariju skupinu mališana u Dječjem vrtiću Kutina i učenike 5. b razreda OŠ Stjepana Kefelje u Kutini.

Radionica za dvadesetak djece nastarije skupine DV Kutina s odgojiteljicom Jasminom Rašo i pedagogicom Sanjom Runjić započela je u jutarnjim satima u dvorani objekta „Neven“ gdje su ih dočekali zanimljivi pokusi s vodom. Upoznavanje sa svojstvima vode bilo je poput mađioničarskih trikova, jer voda je mijenjala svoje oblike, od tekućine do pare na ogledalu i kockice leda koje su svi mališani htjeli uzeti u ruke, kako bi osjetili hladnoću čvrste vode. Površinsku napetost vode spoznali su zahvaljujući plivajućim česticama bibera, a „razbili“ ju deterdžentom na vrhu prstića jedne „hrabre“ djevojčice. Izmamio je ovaj pokus brojne uzdahe kada se biber strelovitom brzinom povukao uz rub posude.

Može li jaje plutati u vodi? Provjerili smo to pokusom u slatkoj i slanoj vodi, u kojoj je jaje zaplutalo na površini mameći osmjeh na dječjim začuđenim licima. Naravno, svi mališani znaju plivati, s plivicama ili bez njih, ali i jaje pluta u slanoj vodi zahvaljujući gustoći vode koju ima i morska voda, pa je lakše plivati u moru nego na kutinskom bazenu. Zaključak je to mališana koji su potom spremno poslušali prezentaciju o zaštiti voda, onečišćenjima, štednji i očuvanju voda. Teško je bilo priznati da svaki dan prljaju vode pri svakodnevnim aktivnostima, ali ponudili su i rješnje za sve otpadne vode cijeloga grada, koje: „… odlaze cijevima do Hrvatskih voda i onda ih oni pročiste“. Ova važna uloga, Hrvatskim vodama je donijela veliko priznanje za očuvanje voda, ali smo odmah i razjasnili kako otpadne vode prikupljaju i pročišćavaju na posebnom uređaju u gradu Kutini komunalna poduzeća, u kojima rade i nečiji roditelji.

Nakon prezentacije, s velikom radosti primili su na poklon slikovnice i magnete s brojevima hitnih službi. Pojavio se i Hrvoje s kojim su se svi htjeli fotografirati za uspomenu, pa i njihove tete. Predavačica je na kraju radionice dobila gromoglasan pljesak i ispraćena je pjesmom Baby Lasagne uz prepoznatljiv ples svih mališana.